Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine (NUBBiH) s ponosom najavljuje predstavljanje legata jedne od najfascinantnijih i najuticajnijih ličnosti bosanskohercegovačke moderne historije — Hasana Grabčanovića
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine s ponosom predstavlja Legat „Hasan Grabčanović“. Zahvaljujući njegovoj želji da svoju vrijednu ostavštinu učini dostupnom javnosti, Legat „Hasana Grabčanovića“ će od sada biti otvoren istraživačima, studentima i svim ljubiteljima književnosti. Porodični knjižni fond, koji je Biblioteci darovala njegova supruga Svetlana Grabčanović, obuhvata 3.470 bibliotečkih jedinica, njegove lične predmete (drveno-staklene ormare, pisaći sto sa stolicom, pisaću mašinu, ćilim, olovku, pero, lulu, naočale, fotografije Miroslava Krleže, njegov portret), te vrijedne originalne dokumente koji svjedoče o jednom vremenu i njegovom životnom putu. Ova zbirka predstavlja dragocijen izvor za proučavanje njegovog života, stvaralaštva i intelektualnog naslijeđa.
Knjižni fond obuhvata djela nekih od najznačajnijih autora 20. stoljeća, među kojima su Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Antun Branko Šimić, Charles Baudelaire, Aldous Huxley, Sergeja Jesenjina, kao i brojna druga vrijedna izdanja.
Otvaranjem Legata „Hasana Grabčanovića“ za javnost, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine nastavlja svoju misiju očuvanja kulturnog i književnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, čuvajući od zaborava vrijednu ostavštinu jedne od najznačajnijih ličnosti bosanskohercegovačke moderne historije. Ovaj Legat predstavlja trajno svjedočanstvo o životu i djelu Hasana Grabčanovića, te vrijedan izvor za buduća istraživanja, proučavanje i razumijevanje njegovog književnog, kulturnog i društvenog doprinosa.
BIOGRAFIJA
Hasan Grabčanović rođen je u aprilu 1918. godine u Bijeljini, kao deseto i najmlađe dijete te sedmi sin Ibrahimage Grabčanovića, uglednog i imućnog bijeljinskog trgovca.
Po zanimanju je bio diplomirani pravnik, a nakon Drugog svjetskog rata završio je i studij historije umjetnosti. Pravni fakultet diplomirao je u Beogradu 1940. godine, uoči ratnih zbivanja kada je prijetnja nacizma i fašizma već bila nadomak Kraljevine Jugoslavije. Studij historije umjetnosti vanredno je pohađao na Univerzitetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1955. godine.
Još kao gimnazijalac 1941. godine uključio se u organizovanje otpora okupaciji već u prvim danima Drugog svjetskog rata. Iste godine bio je uhapšen i deportovan u koncentracioni logor Jasenovac, gdje je, zahvaljujući velikim naporima svog brata, uspio preživjeti.
Nakon rata obavljao je niz odgovornih političkih i društvenih funkcija. Kao ministar za kulturu i prosvjetu Bosne i Hercegovine dao je značajan doprinos modernizaciji obrazovnog sistema i razvoju kulturnih institucija. Posebno se zalagao za uvođenje studija književnosti Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu te za jačanje naučnog i kulturnog života u republici.
Pokrenuo je niz kapitalnih kulturnih projekata, među kojima se posebno izdvajaju osnivanje prestižne izdavačke edicije i biblioteke „Kulturno naslijeđe“ u okviru izdavačkih kuća „Svjetlost“ i „Veselin Masleša“, čime je dao trajan doprinos očuvanju i afirmaciji bosanskohercegovačke kulturne baštine.
Godine 1971. njegova politička mudrost, dosljednost i bezuvjetna lojalnost interesima Bosne i Hercegovine pomogle su tadašnjem bosanskohercegovačkom rukovodstvu da izdejstvuje ustavno priznanje Muslimana kao ravnopravnog naroda u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.
Obavljao je i dužnost predsjednika Savjeta enciklopedista Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu, a bio je i član Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, gdje je učestvovao u donošenju važnih političkih i kulturnih odluka.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini ostao je u opkoljenom Sarajevu, daleko od javnosti i uglavnom zaboravljen od novih političkih elita. Preminuo je 12. marta 1996. godine u Sarajevu.
Hasan Grabčanović ostaje trajno upisan u historiju Bosne i Hercegovine kao istaknuti pravnik, kulturni djelatnik, političar i intelektualac, svjedok burnog vremena u kojem su se države rađale i nestajale, a sudbina naroda oblikovala snagom mudrih i odlučnih riječi.